|
PSIHOLOŠKI
PROBLEMI
Postoje različite
podjele psiholoških
problema. Jedna podjela
je prema
emocionalnom
stanju koje dovodi
do psihičke patnje i
koje osobu ometa u
svakodnevnom
funkcionisanju. Takva
emocionalna stanja su
anksioznost, depresija,
bijes i stres. Ova
emocionalna stanja
nazivaju se
neadaptabilnim ili
disfunkcionalnim
stanjima. Najbolji opis
ovih stanja, u
stvari, je samoodmažuće stanje, jer ostajanjem u ovakvom stanju bez rješavanja
problema (samostalno, uz
pomoć bliskih osoba ili
stručnjaka)
osoba
sama sebi odmaže u
postizanju ličnih
ciljeva i trpi patnju.
Emocionalna patnja osobu
dalje dodatno ometa u
svakodnevnom
funkcionisanju čime
sama sebi stvara nove
probleme i ulazi u
zatvoreni krug: još više
emocionalne patnje - još
više problema...
Navedena
emocionalna stanja
javljaju se povodom
spoljašnjih ili unutrašnjih
aktivirajućih događaja.
Spoljašnji
aktivirajući događaji,
odnosno
praktični problemi
su:
iznenadni stresni i
traumatski događaji ili
dugotrajni akumulirajući
stresni i konfliktni
događaji u bilo kojoj
oblasti života (školovanje,
posao, ljubavni, bliski
i poslovni međuljudski
odnosi, materijalni i
socijalni uslovi života,
itd.).
Unutrašnji
aktivirajući događaji,
odnosno
psiho-organski problemi su:
razvojna kriza (npr.
adolescencija, kriza
srednjih godina),
neurološki poremećaji,
hormonalni disbalans
(npr. poremećaj u
funkcionisanju štitne
žlijezde, menopauza,
PMS), akutna ili
hronična organska
bolest, itd.
Da
li će osoba povodom
određenog aktivirajućeg
događaja razviti
emocionalni poremećaj,
zavisi od njene procjene
tog događaja kao značajnog
(ugrožavajućeg,
opasnog). Drugim riječima,
hoće li osobu ono što
joj se dešava u životu
dovesti u samoodmažuće
stanje
zavisi od njenog načina
razmišljanja o tom događaju,
nezavisno od toga šta
se objektivno desilo.
Upravo zbog
toga različite osobe u
istoj situaciji različito
emocionalno reaguju. To
što u određenoj
situaciji jedna osoba
nema emocionalni
problem, a druga ima, ne
znači da je prva osoba
"bolja" od
druge. To samo govori u
prilog dobro poznatoj činjenici
da se
ljudi razlikuju, te da -
ukoliko želi efikasno
da izađe na kraj sa
događajem koji joj se
desio - prva osoba ne
mora, a druga osoba mora
da uloži
dodatan
napor da (pored rješavanja
praktičnog ili
psiho-organskog
problema) riješi
i
emocionalni problem
povodom praktičnog ili
psiho-organskog
problema.
Postojanje
emocionalnog problema
nije sramota;
problemi su sastavni dio
života
i
moramo ih
rješavati ukoliko želimo
da živimo
zadovoljavajući i sretan
život. Ipak, rješavanje
emocionalnih problema
(kao i rješavanje
praktičnih i
psiho-organskih
problema) nekad je
teško i zahtjeva
upornost. Suočeni sa
alternativom patnje i
frustracije zbog
nepostizanja ličnih
ciljeva, šta nam ostaje?
|
