|
PSIHOLOŠKI
PRISTUP
Korijen
riječi
psihoterapija implicira "liječenje uz pomoć psiholoških
metoda." Međutim,
pošto izraz
terapija
vodi porijeklo iz
medicinskog modela koji
podrazumijeva poznavanje
etiologije i djelovanje
po principu: lezije –
usmjereno liječenje (a
koji je neprimjeren
psihičkim poremećajima),
danas su češće u
upotrebi nazivi:
savjetovanje,
reedukacija, učenje i
sl.
Bez
obzira na naziv, svi
psihološki pristupi
imaju zadatak
uspostavljanje ranije
postojećih (a sada narušenih)
načina funkcionisanja
ličnosti uz
eliminisanje psihičke patnje i manifestacija psihičkog poremećaja,
kao i
omogućavanje
samoaktualizacije i
razvoja
ličnosti
kroz učenje novih,
efikasnijih i
adaptabilnih oblika
razmišljanja, ponašanja
i emocionalnog
reagovanja.
Postoje
različiti psihološki
pristupi:
kognitivno-bihejvioralni,
psihoanalitički,
transakcioni, geštalt,
nedirektivni,
psihodramski,
porodični
sistemski,
integrativni, itd.
Kognitivno-bihejvioralna
terapija ističe se po
tome što je: (1) kratka
i usmjerena na rješavanje
sadašnjih problema, (2)
strukturisana i
direktvna sa jasno
definisanim ciljevima u
saradnji sa klijentom,
(3) podstiče klijenta
na samostalne aktivnosti
i usvajanje vještina
rješavanja problema u
čemu poseban značaj
imaju domaće zadaće,
(4) naglasak je na
saradničkom odnosu
klijenta i psihologa
(klijent i psiholog su
tim koji
zajednički
radi na rješavanju
klijentovih problema),
(5) prije završetka
tretmana radi se na
prevenciji povratka
manifestacija problema
kako bi postignuti
efekti bili dugotrajni.
Susreti
se u pravilu organizuju
na sedmičnoj osnovi,
osim kod teže
depresivne reakcije ili
na samom početku
tretmana. Prosječno
trajanje tretmana je 16
susreta. Pri kraju
tretmana, susreti se
mogu prorijediti na
razmak od 2-3 sedmice s
ciljem što boljeg
osamostaljivanja
klijenta i podsticanja
njegovog osjećaja
samoefikasnosti u rješavanju
psihičkih problema.
Korisno je dogovoriti
kontrolne
susrete
nakon šest mjeseci ili
godinu dana, zavisno od
problema,
s ciljem praćenja
postignutih efekata.
|
