BRAČNE I LJUBAVNE KRIZE
 

Istorijski gledano brak se, pored biološke osnove (rađanje i podizanje djece) koju je zadržao i danas, razvio prije svega na materijalnoj osnovi, pri čemu subjektivna osjećanja budućih supružnika nisu imala nikakav uticaj na sklapanje braka. Tek sredinom 18. vijeka Žan Žak Ruso diže glas protiv vladajuće materijalne osnove za brak i suprostavlja mu ljubav kao prirodni motiv za brak. Sto godina kasnije polako se pokreće lavina brakova iz ljubavi, što počinje da nagriza građanski moral, izaziva obilje skandala i uspostavlja novi vrijednosni poredak: danas se na brak bez ljubavi gleda poprijeko, a brak iz ljubavi je poželjan i prihvaćen.

Međutim, brak iz ljubavi donosi nove probleme. Integracijom ljubavi i braka, ljubav počinje da zauzima ključno mjesto u svim oblastima života koje se oslanjaju na brak i porodicu, a pošto je ljubav nejasna i mistifikovana kategorija ispunjena mnogim zabludama i nerealnim maštanjima, brak i sve ostale oblasti života koje se oslanjaju na brak i porodicu ostaju na klimavim nogama. Naime, ljubav je danas (gotovo jednako kao što je bila i nekad davno) mistifikovana i tajanstvena ideja i pojava, a integracijom braka i ljubavi savremeni brak postaje opterećen zabludama i iracionalnim uvjerenjima.

Nerealistična očekivanja i zahtjevi = bračna i ljubavna kriza

Ljudi ulaze u bračne i ljubavne krize jer su njihova očekivanja u vezi braka, ljubavi i zajedničkog života uglavnom nerealistična. Prosječan muškarac misli da (zato što je oženjen ili u vezi) njegova partnerka bi trebala biti dosljedno ljubazna i uslužna, a prosječna žena misli da (zato što je vjenčana ili u vezi) njezin partner bi trebao biti konstantno nježan i pun razumijevanja.

Bračne i ljubavne krize nastaju kada jedan od partnera neadekvatno reaguje na normalne frustracije i/ili abnormalne i nerealistične zahtjeve od strane drugog partnera. Na taj način ona ili on stavlja ove frustracije i zahtjeve u prvi plan njihovog odnosa (umjesto da u prvom planu bude ljubav i iskrena privrženost jednog prema drugom uz rad na prihvatanju i prevazilaženu normalnih bračnih i ljubavnih frustracija). Ako nakon toga i drugi partner sa svoje strane reaguje neadekvatno na osjetljive želje i/ili nerazumne zahtjeve prvog partnera, smanjuje se međusobna tolerancija na uzajamne frustracije, a pojačavaju se eksplozivne reakcije i/ili dolazi do prekida komunakcije, što vodi produbljivanu i učvršćivanju ljubavnih, seksualnih i drugih bračnih problema.

Savjetovanje partnera u bračnim i ljubavnim krizama

Psihološko savjetovanje pojedinaca ili parova zasnovano na kognitivno-bihejvioralnom pristupu sastoji se iz pomaganja partneru ili partnerima (1) da uvide da iza njihovih grešaka i neefikasnosti leže važne nerealistične i samoodmažuće pretpostavke i uvjerenja; (2) da nauče da otkrivaju, provjeravaju i preispituju takve pretpostavke i uvjerenja; (3) da na adekvatan način prihvate neizbježne teškoće i frustracije partnerskih odnosa; (4) da nauče da bez optuživanja i omalovažavanja ukažu partneru na ponašanja koja mu se kod njega/nje ne sviđaju ili ga povrijeđuju; (5) da mu pomognu da takva ponašanja promjeni ili da pronađu kompromis i (6) da se suoče sa činjenicom da i oni sam često rade nešto što doprinosi bračnoj i ljubavnoj krizi, bez obzira na to koliko njihovi partneri, takođe, doprinosili krizi.

*   *   *

Bračni i ljubavni odnosi rijetko kad mogu spontano napredovati nadprirodnom lakoćom i  zato bi bilo bolje da partneri aktivno rade na održavanju iskrene podrške i privrženosti jedno prema drugom. Krize u ovim odnosima nastaju kad partneri imaju kontinuirano nerealistična očekivanja i zahtjeve u odnosu na to kakva bi ponašanja njihovih partnera trebala biti. Bračne i ljubavne krize će se uglavnom održavati sve dok partneri ne shvate da se inertnost u partnerskom odnosu jednostavno ne isplati, te da nema drugog puta ka uspješnom braku i ljubavnom odnosu osim upornog i kontinuiranog ulaganju u ljubav.